Planine

Durmitor, Maglić, Bioč, Volujak i Vlasulja planine koje će vas svojom ljepotom ostaviti bez daha.


Durmitor

Durmitor je najljepša planina u Crnoj Gori. Morfološki je najinteresantnija planinska cjelina. Na relativno malom prostoru, moćnim tektonskim djelovanjem i erozijom, riječnom i ledničkom, stvoren je planinski svijet fantastičkih oblika.Oštri vrhovi, neki poput alpskih igala( Minin bogaz, Zupci, Sohe), i oni drugi, masivne kupole i pleća, ili strana šarijažom isjeckani na „prutove“ ( Prutaš, Šareni pasovi ), vertikalno zasječeni ( Savin kuk, Šljeme), odjeveni u ruho unikatno ( Međed), jarko obojeni ( Crvena greda ), ili oni treći:sedleni( Sedlena greda), uvijeni ( Uvita greda ), obli ( Obla glava ), usamljeni ( Stožina ), i mnogi još:kitnjasti, zastrašujući, svijetli i tamni, minijature i gorostasi, svi oni na okupu, na prostoru koji dobar pješak može, sve podnožjem, obići za jedan jedini dan. Uz vrhove su i njihovi vjerni pratioci, dolovi mahom lednički cirkovi ( Valoviti, Kalica, Ališnica, Škrke), pritisnuti sniježnim nanosima usred ljeta, blještavi, slikoviti,prohodni. Neki od njih, u nižim regionima(Dobri do ), neuporedive su planinske ispaše. Krajinu obogaćuju svježinom i bojom mnogobrojna jezera, bez izuzetka ledničkog porijekla, veoma osobita: u prostranom, dubokom bazenu okruženom prašumom četinara( Crno jezero ), u dnu cirka okruženom stijenama visokim preko 400 m ( Škrčka jezera ), okovana ledom do sredine ljeta ( Zeleni vir, Modro jezero) ili ujuljkana usrednepreglednih livada (Vražje jezero, Riblje jezero ). Izuzetnosti opšteg pejzaža doprinose, ne malo, kanjonske doline obodom širokog područja ( Tara i Piva), kao i u srcu gorja(valov i kanjon Sušice). Neke kanjonske strane, usječene u krečnjaku, visine i do 1.500 m (rejon Velikog Štuoca), nemaju premca u Evropi, a malo je sličnih i u čitavom svijetu.Živopisna naselja u podgorini planinei nesebičan, plemenit i hrabar gorštak, nesalomljivi borac za slobodu, zaokružuju bogatu pregršt odlika ovog jedinstvenog kraja. Najviši vrhovi Durmitora: Prutaš, Šareni pasovi, Sedlena greda, Uvita greda, Minin bogaz, Bandijerna, Šljeme, Savin kuk, Međed, Rbatina, Obla glava, Planinica, Suva rtina, Crvena greda, Pašina gomila i Štuoc. Vrhovi zapadnog dijela Durmitora: Prutaš, Šareni pasovi, Sedlena greda, Uvita greda, Vjetrena brda, Ranisava, Bolj i Lojanik pripadaju sasvim drugoj geološkoj formaciji.

Bobotov kuk (2.523 m)

Bobotov kuk je najviši vrh na Durmitoru. Uspon na ovaj vrh nije samo trofej planinarskog poduhvata posjetioca, već i impresivno saznanje i doživljaj raznolikosti planinskog reljefa kao posledice intenzivne glacijalne, pa i preglacijalne, erozije. Ovo naročito važi za uspon sa sjeverne strane, od Žabljaka.

Prutaš (2.393 m)

Prutaš je izuzetan vrh, ne samo u poređenju sa susjednim vrhovima na Durmitoru, već i šire, na teritoriji Crne Gore. Krase ga blage linije grebena, zelene planinske strane, čudesni kosi slojevi „ Prutovi“ po kojima je dobio ime, litice vertikalno uzdignutih slojeva, ali i tipične „tvrde stijene“. Njegov izdanak na sjevernoj strani, Gruda (2.302 m ) privukao je prije sedamdeset godina prve alpiniste na Durmitor. Njegova kaskadna sjeverna stijena dopire do dna početnog dijela kanjona Sušice. Pored ovih drugih odlika, Prutaš je najvrijedniji vidikovac na veličanstvenu lučnu barijeru škrčkog ledničkog cirka. Ako neki vrh na našim planinama može biti sinonim prijatnog uspona i uživanj a u čarobnoj visokogorskoj sredini, onda je to, svakako Prutaš.

Planinska skupina: Maglić, Bioč, Volujak i Vlasulja

U sjeverozapadnom dijelu teritorije Crne Gore nalaze se četiri planine koje nemaju zajednički naziv iako čine jedinstvenu geomorfološku i geološku cjelinu sa centrom skupina na prostoru Trnovačkog jezera. To su Maglić, Bioč, Volujak i Vlasulja. Najviši vrh skupine je Veliki Vitao ( 2.396 m) na Bioču, na Magliću je to Veliki Maglić(2.386 m ), na Vlasulji je najviši vrh Volujak( 2.336 m ), a na planini Volujak to je Studenac ( 2.296 m ). Čitavo područje ovih planina ograničeno je kanjonskom dolinom Pive na istoku, dolinom Sutjeske na sjeverui zapadu i dolinom Vrbnice sa južne strane. Navedene doline, kojima treba dodati dolinu Suhe, pravo su blago za posjetioce atraktivnošću različitih pejzaža: od blistavih sprudova preko stepenastih zelenih dolinskih strana, uskuh klisura i stjenovitih oboda visokih zaravni, do najviših vrhova izrezbarenih ledničkom erozijom.

VOLUJAK (1.997 m)

Volujak je planina koja se nalazi na jugoistoku Plužina. Najviši vrh na Volujaku je 1.997 m. Vidik sa vrha Volujaka otkriva nam malo poznatu plastiku ove ne tako visoke planine. Na sjevernoj strani, iza dubodoline jednog krečnjaka, izranja bezimeni klekom obrastao kuk visine 1.940 m. U luku, prema istoku, iznad Crnogorske vale, nižu se stjenoviti i travni ćuvici visokog grebena Gradskog brda( k. 1.963 m) i Mramorja ( 1.920 m ), iza koga su, na sjevernoj strani, stravične gradne doline, najmanje ispitani dio ove planine.

Prati nas na Facebook-u

Facebook By Weblizar Powered By Weblizar
Povratak na vrh